Preuzmite poglavlja:
Prazakon gnostičkih misterija (Poglavlje IX.)
Staza i žrtva (Poglavlje XXIII.)

Gnostičko evanđenje Pistis Sofija, koje se pripisuje Valentinu (2. stoljeće), vrlo je hermetičan spis koji se u našem dobu izravno obraća svakomu. Autor opisuje kako čovjek, baš kao i Pistis Sofija, može prodrijeti iza velova 13. eona – odnosno univerzalnog polja snage. Tu zadaću mora za sebe obaviti svaki pojedinac, kako bi umjesto smrti zadobio istinski život.

Iz Uvoda

Smatra se da je autor gnostičkoga spisa Pistis Sofija poznati aleksandrijski gnostik Valentin, koji je živio u drugom stoljeću poslije Krista. U drugoj polovici 18. stoljeća spis je otkrio londonski liječnik A. Askew, a nakon njegove smrti knjigu od 1785. godine čuva Britanski muzej u Londonu pod oznakom Codex Askewianus.

Naš je hrvatski prijevod Prve knjige Pistis Sofija popraćen opširnim razmatranjima, koja je Jan van Rijckenborgh pisao tijekom 60–ih godina prošloga stoljeća. Knjiga se pojavljuje u vrijeme kada pitanja o porijeklu, biti i cilju Gnoze žive u nebrojenim ljudima.

U svjetlu Gnoze djelo izravno odgovora na pitanje o stvarnomu čovjekovom određenju i pokazuje put na kojemu je moguće ispuniti to određenje, odnosno postići živo duševno stanje.

U Pistis Sofiji govori se o dvije struje koje upućuju na dva elektromagnetska vala. Jedna struja označena je kao struja znanja – pistis, a druga kao struja mudrosti – sofija. Prva se struja potpuno povezuje s uobičajenim dijalektičkim znanjem svakoga prijelaznog doba, tako da je cjelokupno čovječanstvo u stanju otkriti tu emanaciju i na nju može – štoviše - mora reagirati. Drugo se zračenje drži potpuno po strani od ovoga svijeta, premda u njega zrači, kako bi pojedinac koji traži Boga naposljetku mogao izmaći prirodi i naći mudrost - sofiju, pa čak i sam moći postati sofijom.

Sada smo ušli u vremensko razdoblje kada mnogi ljudi, koji su prijemljivi za Gnozu u različitim stupnjevima, više ili manje svjesno, iznutra čeznu za oslobođenjem. Oni ispituju mogu li nekako spoznati i približiti se izvoru svoje pokrenutosti, cilju svoje čežnje. U gnostičkomu svjetlu objašnjenja, koja je svojevremeno napisao Jan van Rijckenborgh, ti ljudi mogu razumjeti stvarno značenje često nejasnih riječi u Pistis Sofiji.

Tako vidimo obje spomenute emanacije, pistis i sofiju, koje potječu iz svijeta duhovne prirode. Pistis pobuđuje i podupire pokrenutost mase u najširemu smislu te riječi i time iznimno snažno utječe na ljudski razum. Nasuprot tomu, sofija – druga emanacija – obraća se izabranima, kako bi ih izbavila iz prirode smrti i uzdigla u područja božanske plerome o kojoj, između ostalih, govori Pavao u Poslanici Efežanima, stanovnicima graničnog područja iz njegova vremena (Ef. 3/19). Sofija u izabranima želi probuditi novo duševno stanje, novu duševnu svijest, novo duševno mišljenje.

Preuzmite poglavlja:
Pistis Sofija (11. str.-24. str.)
Misteriji tinaestog eona (27. poglavlje)